Social networks:
 
 
RSS:
 
Jezici:   

Božićna Priča

 

Pošto nije sve u treniranju i odricanju evo jedan netipičan post u blagdanskom raspoloženju.

 

 

Neće to biti klasični post kakav možete naći na fitness portalima na kojem govore o reduciranju štete nakon blagdanskih dana, ili planiranju jedenja na te dane ili top 10 savjeta koje sam naučio u prošloj godini. Bit će to nešto pomalo osobno, pa možda netko izvuče kakvu pouku. Možda se dio neće složiti s napisanim,nije ni potrebno.

 

 

Dragi svi, ne znam kako vama,  ali meni je ova godina prošla u trenu, zapravo malo prebrzo. Bit će da starim :)

 

 

Koliko god volim ljeto, pred nama je meni najljepši dio godine, Božić i blagdanski ugođaj. Pod time ne mislim na svu jurnjavu po dućanima i šoping centrima, forsiranje Božića , glupi noćni  izlasci sa opijanjima u klubovima za Badnjak na tzv „Christmas party“ i ostale pomodne stvari koje nemaju veze s blagdanom nego su proizvod marketinga i kapitalističkog potrošačkog mentaliteta  koji su ljudi nažalost prigrlili.

 

Po čemu mi je taj dio godine onda poseban? Vrlo jednostavno, Božić mi svake godine vraća sjećanja na djetinjstvo i budi moju djetinjastu stranu, od tuda njegova posebnost i čarolija. Svake godine se sjetim malog Nikole kojeg je veselila  toplina doma, obitelji i prijatelja. Miris maminih kolača koji se širio kućom, fine pečenke i  borovih iglica. Beskrajna igra na snijegu  s prijateljima, topli krevet i prigodni filmovi. Kićenje bora u krugu obitelji i slatka neizvjesnost u iščekivanju jutra i poklona. Bezbrižnost, smirenost, veselje i neka blagost. Ne bi bilo jurnjave niti brige,upravo onako kako i treba biti. Lijepa su to sjećanja.

 

 

 

 

 

 

 

Ako iz djetinjstva ubrzam 10-ak godina unaprijed u bližu prošlost mogu se sjetiti da je do unazad koju godinu postojao i Nikola koji je bio opsjednut vježbanjem i prehranom. Sjetim se  Nikole koji bi si rađe zašio usta nego pojeo kolač ili ne daj bože fine masne mlince. Magarac bi prije popustio nego on tada J. Svi bi se davili u delicijama dok bi on ponosno i čvrsto kao Spartanac odoljevao tim napastima, nešto  poput najupornijeg ribolovca okruženog komarcima na jezeru  bez da i trepne i bio ponosan na sebe.  Ne mogu to bolje opisati nego da vam kažem da bi on tada vrlo vjerojatno i najuporniju pomoćnicu djeda božićnjaka odbio da ga je  nudila s kolačima .

 

 

-Ako me razumijete sada,  totalna budala :) -

 

 

Osim što bi mogli nakon ovog zadnjeg posumnjati u njegovu spolnu orijentaciju, ne možemo ga previše kriviti jer disciplina, upornost i dosljednost je uvijek vrlo dobra i zapravo jedini ili najkraći put do rezultata kakve želimo, ali ovo što je on radio tih dobar niz godina je ludost i totalno nepotrebno.  Naravno tu je i neizostavna  fitness literatura i blogovi gdje uvijek šibaju bombastične postove tipa : „damage control for hollidays, plan your cheating“ i sve ostale naslove koji pozivaju  na dosljednost i oprez unatoč blagdanima i uvijek promoviraju nekakvo savršenstvo kao da smo roboti ili na pripremama za bodybuilding natjecanje. Takvim nam porukama u startu podsvjesno stvaraju  grižnju savjesti, brigu i nameću negativan stav prema hrani, što nije normalno i nesvjesno nas blokiraju da se jednostavno opustimo i uživamo u tim blagdanima ili slavljima, jer slavlje ne ide ruku pod ruku sam odricanjima, brigom i negativnim emocijama.

 

Naravno s takvim ponašanjem je kod Nikole nestao i dobar dio Božićnog osjećaja i ugode sa početka priče, jer tko može uživati u nečemu ako se tome totalno ne prepusti?  Uvijek bi u dubini postojala unutarnja borba i nekakvo odricanje,oprez, a toga nije bilo u onom dijelu kojega se sjećam po svemu lijepome. Na svu sreću godinama, iskustvom i edukacijom  ponovno se vratio onaj  dobri stari mali Nikola za Božićne blagdane.

 

 

Zašto vam to pričam?

 

 

Upravo iz razloga jer vjerujem da negdje postoji još puno takvih „Nikola“ koji trenutno rade ono što sam ja nekada radio, pa ako se nađe koji takav u ovom tekstu, možda mu pomogne riješiti se dvojbi , grižnje savjesti ili grča  i stvoriti opušteniji pogled na sve.  Jer ruku na srce, nismo roboti, vjerojatno smo i odrasli na drugačiji način nego kako sada živimo ili pokušavamo živjeti  i potpuno je normalno i ljudski ponekad se prepustiti bez opterećivanja raznim blagodatima koji su nam ipak urođeni. Zar nam je onda potreban neki strah od hrane i anksioznost radi iste kad  pojedemo nešto „ozloglašeno“ ? Zar živite od toga? Pripremate se za bodybuilding natjecanje ili tako nešto da si zbog nepotrebnih stvari stvarate negativne emocije?

 

Iako sam i sam često znao pričati kako hrana nisu emocije moram priznati da sam pogriješio. Sva sreća pa sam pročitao par dobrih članaka sa malo drugačijim pogledom na stvari i potvrdio si i rasvijetlio  ono što sam i sam podsvjesno osjećao i znao , ali nisam želio sam sebi priznati, glumeći Ramba.  Osim početne priče o punom blagdanskom stolu i čarima koje obavijaju te dane, vjerujem da ste svi kao djeca kada bi bili bolesni i sa roditeljima išli kod dr. obavezno žicali u apoteci  neke bonkase ( u moje doba to su bili vau vau ) kao neku utjehu za  prebrođen strah kod doktora. Ipak kada bi dobili tu svoju nagradu ipak smo lakše podnijeli one zločeste doktore s iglama. Što je to drugo nego povezivanje hrane sa emocijama i to pozitivnim emocijama i zar ima nešto loše u tome?

 

S obzirom da čovjek nije samo fizičko biće, da bi se osjećali potpuno, zdravi i zadovoljni potrebno je zadovoljiti i naše emocije, a kroz ta pozitivna iskustva i emocije smo odrasli i bude pozitivne stvari u nama što nikako ne može biti loše. Daleko je štetnije odricati se tvrdoglavo svega i na kraju najčešće popustiti, te se gristi jer nismo odoljeli slastici, pa tako upropastili i naš savršeni plan, a niti smo uživali u blagdanima kako bi u dubini sebe željeli.

 

                                                        – Još uvijek želite zobene i pileća prsa za Božić? -

 

 

Dakle imate dvije opcije, ili se prepustite i uživajte u onome sto nam je prirodno, urođeno i potrebno ili umjesto zabave, druženja i uživanja u hrani i pozitivnim emocijama u te dane izaberite grč, anksioznost i odricanje te polovične blagdane.

 

Ne zagovaram da bi trebali stalno biti “raspušteni“  i totalno opušteni oko hrane jer takvim pristupom nećemo daleko stići, no postoje trenuci koji nisu stvoreni i predviđeni za odricanja, ustručavanja i brojenje kalorija  jer tada nose daleko više štete nego koristi. Kako niste stekli dobru formu ili izgled u tjedan dana, tako ni tih tjedan dana uživanja neće imati nikakvu posljedicu na taj izgled. Zato ne budite (vidi sliku)

 

 

 

koji ovakvim pogledom škica na blagdanski stol, puni ustručavanja, anksioznosti , odricanja i negativnih emocija oko hrane ili propuštenog treninga jer je teretana zatvorena na Božić nego se otvorite i prepustite blagdanskom ugođaju, slavlju, druženju s obitelji i prijateljima, uživajte i napunite dobrim emocijama koje ovi blagdani nose. Lako ćete poslije tih dana krenuti u nove pobjede i prema svojim zadanim ciljevima, ali sada puno zadovoljniji i ispunjeniji, te sviježi.

 

Za kraj, nadam se da ste dobar dio godine proveli onako kako ste planirali i željeli, ostvarili svoje želje i ciljeve. Ako niste , ne očajavajte i ne živite u prošlosti nego se pokrenite i promijenite stvari u svom životu s kojima niste zadovoljni, ali prije svega  vam prvo želim dobar provod i sve najbolje za Božić i u Novoj godini.

 

 

 

   
objava: 20.12.2012. 15:12:10 | komentara: 0 | by:

Odgovorite