Social networks:
 
 
RSS:
 
Jezici:   

Rastući problem pretilosti u populaciji

Želio bih se osvrnuti na sve češći problem u populaciji , a to je sve više i više pretilih ljudi. Prema istraživanjima i statistikama Hrvatska se u zadnjih par godina vrlo naglo popela sa 30. na 6. mjesto na svjetskoj ljestvici po broju pretilih ljudi. Zašto je to tako odjednom?

 

Globalizacija i ubrzani tempo današnjeg života su donijeli svoje, nitko više nema vremena za ikoga ili išta, sve se obavlja mobitelima, sjedilački način života, malo fizičkog vježbanja, mozak nam je bombardiran reklamama i emisijama sa hranom,…..na svakom uglu restorani brze prehrane koji nas mame svojom ponudom, a naravno, u gužvi smo (kao i uvijek : ) ) i pojest ćemo nešto na brzinu, usput.

Ili možda kod kuće na brzinu naručimo hranu, pripremimo nešto od hrpe nezdravih gotovih jela koja su gotova za par minuta jer smo kao umorni. Tako malo po malo, iz dana u dana nesvjesno usvajamo loše prehrambene navike koje nam vrlo brzo postaju kao nešto normalno i uobičajeno.

Dodajte na to kavica jedna, kavica druga, koja čokoladica, keksi ,pivica, sokovi, sladoled i ostale grickalice koje pojedete svaki dan ili često (nije problem pojesti i takve stvari s vremena na vrijeme ili ponekad, ali ovo o čemu ja pričam je naćin prehrane i „zlorabljenje“ tih slastica) i vrlo brzo evo nas u problemima.

Odjednom kile su čini nam se skočile preko noći, stara odjeća nam više ne pristaje najbolje i nakupili smo lijepe „šlaufiće“ oko sebe. Prijatelji ili bolja polovica to također primjećuju, možda čak i puno prije nego vi sami i počinjete dobivati  i od njih „komplimente“.

 

Tek sada, polako, ali stvarno polako počinje nam to smetati, ogledalo nam više i nije neki prijatelj i napokon počinjemo razmišljati da poduzmemo nešto vezi s time i dovedemo se u formu…….. obično to razmišljanje i odlučivanje na promjene traje također prilično dugo nažalost.

Najprije uglavnom izmišljamo hrpu razloga i izgovora kako smo se doveli u ovakvo stanje uopće, uvijek su nam krivi drugi ili navodne obaveze, posao ili neznam koje sve razloge pronalazimo……….

Poslje toga tražimo nekoga tko bi počeo vježbati sa nama, jer eto, teško nam je i sami krenut, pa onda opet izmišljamo 101 opravdanje i razlog da ne krenemo odmah, nego „od sutra“, od „idućeg tjdna“  i slično.

Sve ovo se zna prilično otegnuti i nažalost često ostane na ovome bez da krenemo i počnemo raditi na sebi.

 

Jeli vam poznata ova priča?

Isto tako, koliko ste samo puta sreli nekoga s kim se niste vidjeli neko vrijeme i ostali iznenađenim koliko se ta osoba promijenila , opustila, udebljala i izgleda puno starije nego zaista je?

Ne dozvolite da se to vama dogodi.

 

Napokon ste krenuli vježbati, odlično,  no to je još uvijek trnovit i dalek put do rezultata i pun posrtanja.

 

Dobar dio ljudi krene i vrlo brzo odustane ( ljete histerije kad nas počnu „prati“ strahovi od skidanja u badić je jedan od najčešćih primjera), zbog lijenosti i nedovoljno iskrene želje za promjenom, jednostavno nismo spremni uložiti vrijeme i trud i pomirimo se sa situacijom kakva je i ponovno si izmislimo par razloga da nam je ovako dobro i da zašto bi se odricali ičega i patili.

Postoji i ona druga skupina ljudi, isto jednako česta koja zbog neznanja oko treninga, prehrane i svega iako  ima volju i čvstu želju za promjenom na kraju osustane.

Pod neznanje mislim na kretanje sa svim mogućim silnim glupim dijetama, izgladnjivanjima, lošim treninzima kojih nismo svjesni i koji ne donose rezultata jer su neadekvatni.

Oni na kraju također odustaju jer se zapravo cijelo vrijeme vrte u krug bez rezultata, a misle da rade sve kako treba. Tada uvide da gube vrijeme i da to nema smisla, uvjeravajući se da imaju takvu genetiku, da oni ne mogu smršaviti i da jednostavno za njih ništa ne funkcionira. Na svu sreću za njih grdo se varaju, samo toga nisu svjesni i ne možemo im zamjeriti. I sami znate ako idete po teretanama i fitness centrima da u svakom centru ima hrpa ljudi koje vidite svega par puta na treninzima ili par tjedana i jednostavno nestanu. To je upravo ova gore navedena skupina ljudi.

Kada sve ovo sagledamo možemo vidjeti koliko je zapravo velik broj ljudi koji vrlo rano odustanu, te koliko je mali broj ljudi koji zaista uspiju u svojoj namjeri.

 

Gdje je problem i kako ga riješiti?

 

Problem je u nama samima, ljudskim navikama. Lako se ulijenimo i uvučemo u neke rutine kojih se poslije teško odričemo, volimo živjeti komotno i lagodno, bez puno muke, sa svime nadohvat ruke i instant rješenjima, uopće ne razmišljajući o posljedicama.

Zaboravljamo da bi o prehrani i fizičkoj aktivnosti trebali gledati  kao na ulaganje u sebe i svoje zdravlje. Da će nam to pomoći da se osjećamo bolje i zadovoljnije sobom, smanjimo ili preveniramo brojne zdravstvene probleme kako trenutno, tako i u starosti kako bi mogli biti samostalniji tada, pokretljiviji, ne pasti na teret drugima i živjeti što kvalitetnije.

Svi smo spremni uložiti zadnje novce kada je u pitanju zdravlje, platiti skupe privatne preglede ako su nam potrebni ili želimo bolju uslugu, ali teško nam je odvojiti malo vremena za nešto što je besplatno i radi nam dobro i na čemu možemo uštedjeti brigu i novac za sve te preglede koje možda nebi morali obavljati da smo se malo više brinuli o zdravlju i tijelu.

Isto tako, svi želimo najbolje za našu djecu ako ju imate ili ćete ju imati, ali kako ćemo djeci prenijeti zdrave navike i pobrinuti se da im to i omogućimo ako se i sami ne pridržavamo istih navika ili ih ne znamo? Svojom lijenošću nesvjesno njih uvodimo u isti način života i iste probleme pošto djeca pokupe navike roditelja.

 

Nadam se da će nekoga ovaj tekst potaknuti na razmišljanje i još bih više volio kada bi kod nekoga doveo do odricanja starih loših navika i uvođenja novih, boljih. Puno je lakše krenuti u startu sa time nego se hrvati se sam sa sobom kasnije kada problemi i nezadovoljstvo dosegnu vrhunac.

Imao bih ovdje još toga za dodati, ali mislim da je i ovo dovoljno.

   
objava: 07.10.2011. 21:10:39 | komentara: 0 | by:

Odgovorite